Hits

subota, 23. srpnja 2016.

Velika knjiga o prehrani i njezi djece

 

Ovo je knjiga o djeci i malo većoj djeci ali i o pripremi za one koji žele postati roditelji. I koja bi trebala biti u svakom domu.


Nakon izlaska ove knjige iz tiska u Americi prije tri godine, pročitao sam jedno poglavlje i odmah shvatio da ova knjiga mora izaći na hrvatskom jeziku.

Posao je bio veći nego što se činilo a vrijeme za rad na njoj oskudnije (nego što se činilo).

Ipak, tu je.

A što je unutra za mene - pitaš se?

Ova je knjiga ne samo sažetak jedne životne filozofije nego i prilično detaljan kompendij za sve one koji nastoje živjeti na holistički način, tako što će u svakodnevnu brigu za obitelj uključiti ne samo ono što je potrebno da izbjegnu bolest svoje djece, nego i ono što će omogućiti i zdravlje djece njihove djece.

Razlika između 1. brige za zdravlje i 2. običnog sprječavanja bolesti, je ogromna. Pa ipak, većina nas roditelja zna samo ponešto o ovom drugom, a prave informacije o onom prvom su jako teško dostupne. Uglavnom, zadovoljni smo da nije i gore jer je opći trend zdravlja djece u opadanju.

Kad je riječ o prehrani, mnogo je onih koji znaju što ne bi trebalo jesti ili način na koji hranu ne bi trebalo pripremati. Mnogi znaju kako se hraniti da se osjećaju bolje danas i sutra. Ali što jesti i kako hranu pripremati da se održi dobro zdravlje (ili da bude sve bolje, jer sada baš i nije dobro) za niz uzastopnih naraštaja koji tek dolaze, potpuna je zagonetka skoro svima.

Zašto?

Iako nam znanost daje dragocjene odgovore (u onome gdje nije opterećena komercijalnim interesima, jer kad čitate znanstveni članak, uglavnom ga čitate tamo gdje služi kao reklama) napravili smo grešku jer smo prekinuli s tradicijom. Zaboravili smo kako su živjeli naši preci. Još gore, mnogi od nas su svojim starim roditeljima i djedovima i bakama uveli moderna načela kako u prehranu tako i u način života.

Međutim, ono što se s njima dogodilo nije nešto što se može znanstveno protumačiti ili intuitivno zaključiti. E, BAŠ TU SMO POTPUNO NASJELI! Poslužili su nam naši starci kao svojevrsni zamorci ali zanemarili smo jednu kvaku.


- ali najprije mala digresija prije nego otkrijem kvaku -

Kad slušate razgovor o prehrani i životnim navikama najčešće dolazi do sukoba krajnosti - jedni kažu  - sve je zagađeno i otrovno, ne može se tu ništa -  i žive kako mogu i nemaju osobitih problema. Drugi, zbog nastalih problema izbjegavaju toliko toga i trude se živjeti gotovo stoički ali čini se da to malo pomaže a uz ogromne troškove.

Gledajući naše roditelje, što vidimo? Možda su bili pušači, konzumirali su alkohol i šećer i sve moguće aditive, kuhali s Vegetom, teško su radili, uzimali Aspirine dugi niz godina (sad se zna kolliko je to loše) i poživjeli su. Gledajući djedove i bake, što vidimo? Vidimo život u ratnim vremenima, teške oskudice, težak život pun fizičkog rada ili čak zlostavljanja zbog ratnih i poratnih nedaća, po logorima i zatvorima, preboljeli su možda teške bolesti kojih danas ni nema. U pogledu prehrane, jeli su što se stavi na stol i bili sretni da imaju i to. Oni često kažu - "bolje je ništa i ne znati, kad ne znaš ne bojiš se."

Mi promatramo prošle naraštaje i njihove navike i zaključujemo samo na temelju tog opažanja ali ne  uzimamo u obzir KUMULATIVNI EFEKT! Ne uzimamo u obzir da mi dolazimo od svojih roditelja i da se posljedice načina života prošlih naraštaja očituju i na nama.

A to je ono što je u svojoj knjižurini (ako tako mogu reći) objasnio i dokumentirao Weston A. Price. Knjiga se zove "Prehrana i tjelesna degeneracija" i ona je plod njegovog desetgodišnjeg putovanja-istraživanja, skupa s rezultatima rada njegovog istraživačkog tima u SAD-u. Zbog važnosti njegova rada (a i zbog putovanja) zovu ga "Darwinom nutricionizma". On je pratio što se događa sa zdravim urođenicima kad zbog kontakta s civilizacijom prijeđu na modernu hranu i običaje. Ako je dućan zapadnjaka (s bijelim brašnom, šećerom i slatkišima, konzerviranom hranom i umjetnim masnoćama) bio otvoren 10 ili 15 godina, utjecaj se mogao slijediti isto toliko godina unatrag na djeci, roditeljima i praroditeljima. Ali nisu svi prelazili na moderno. U nekim domaćinstvima starci nisu prešli na moderno. Neke su obitelji ostale 100% vjerne svojim običajima (ni same ne znajući zašto, jer kupovna je hrana puno praktičnija), tu se degeneracija nije ni događala. Uglavnom, stupanj degeneracije je jako ovisio o prehrani i prelijevao se s naraštaja na naraštaj po jasno određenom obrascu. Obrasce je sažeo i dokumentirao Price.

"Moja je baka pušila svaki dan kutiju cigara i živjela sto godina"- može se čuti od pametnih ljudi.
Ali  je li tako činila i njezina mama i baka - pitanje je na koje odgovor ima veću težinu.

Ali život je, s obzirom na ovo, moglo bi se reći - pošten. Mehanizam na djelu zove se epigenetika. Za genetiku zna svatko, pojam je krajnje eksploatiran ili kao krivac za sve naše probleme ili kao obećanje njihovog konačnog rješenja. A epigenetika - najkraće rečeno - epigenetika je sve ono što utječe da se neki gen aktivira ili deaktivira. Da se "loš" gen aktivira ili "dobar" gen - deaktivira. Može i obrnuto: da se "dobar" gen - aktivira a "loš" deaktivira. Dobar ovdje znači onaj "koji nam sviđa" a loš - onaj za koji ne želite znati. Postoji i područje između "uključen" i "isključen". Epigenetika kao znanost poznaje da geni nisu poput prekidača nego djeluju poput gasa i kočnice. Intenzitet kojim se aktiviraju zove se genska ekspresija. Loše životne navike i uvjeti pogoduju većoj ili manjoj ekspresiji gena (dobrih ili loših).

Sve je dokazano nebrojeno puta na jednojajčanim blizancima koji imaju potpuno istu "genetiku" ali nemaju iste bolesti, isti životni vijek i iste probleme. Razlike u genskoj ekspresiji, dakle, posljedica su okolnosti kojima su geni izloženi i to je zapravo epigenetika kao fenomen (ne kao znanost).

Ako zagrebemo još malo ispod površine, genetika nam zapravo služi da se (kao vrsta) prilagodimo uvjetima u kojima živimo i da te prilagodbe prenesemo potomstvu i budućim naraštajima. A budući da organizam ima ograničene resurse, ne može svemu dati prioritet i uvijek su u pitanju kompromisi raznih vrsta. Ne možemo u svemu biti naj-.

Znate li da se muška i ženska spolna stanica (epi)genetski programiraju za novi život i do 100 dana prije međusobnog spajanja u taj novi život? Sto dana prije oplodnje jajašce i spermij dobivaju informacije iz našeg okruženja o tome što na svijetu čeka dijete koje od njih može nastati. O tom okruženju ovisi hoće li se "genetika" orijentirati na intelektualnu ili možda mišićnu snagu. Hoće li organizam svoje ograničene resurse usmjeriti u razvoj prednjeg režnja mozga koji omogućuje kompleksne intelektualne funkcije poput pjesničtva ili glazbenog talenta ili pak u razvoj malog mozga i struktura koje služe za reflekse koji omogućuju opstanak? Izloženost ekstremnom vanjskom stresu nas same možda neće ubiti ali će naše potomstvo prilagoditi za preživljavanje u takvim uvjetima. Cijena je možda kratak životni vijek ili slaba empatija ili nezgrapna ali moćna tjelesna konstitucija. I opet - ne možemo u svemu biti naj-, posebno kad je kriterij za odabir prioriteta - nedostatak resursa.

Epigenetika govori o snazi prilagodbe, i vjerojatno je to zakon evolucije koji su nam u školi pogrešno prikazali kao spontano nastajanje mutacija i opstanak najjačih organizama. Ovdje postoji inherentni smisao.

Weston Price je promatrao uzastopne naraštaje i uočio postupno propadanje tjelesnog zdravlja kroz nekoliko naraštaja. U lošim uvjetima (on je gledao ponajprije prehranu), bila su dovoljna 4 naraštaja da se od savršenog zdravlja dođe do prestanka reprodukcija i nastupi izumiranje. Isti je zaključak donio i njegov suvremenik F. Pottenger, ekperimentalno proučavajući životinje. Dodatno (i očekivano), tjelesnu je degeneraciju pratila i ona mentalna (u zdravom tijelu zdrav duh) te je u društvima koja su radi prehrane trpila tjelesno, rasla i stopa mentalnih poremećaja i kriminala. Price je proučavao i osobe s kriminalnom prošlošću i u pravilu našao vezu sa stvarnim organskim poremećajima i nebrojenim nutritivnim nedostacima.

Ali nas zapravo zanima je li moguć obrnuti tijek, regeneracija? Znamo da trenutno naraštaj za naraštajem ima sve više problema. Naša djeca boluju od problema koji ili nisu bili ni poznati prije ili su bili u pravilu starački problemi. Danas u svakom školskom razredu ima jedan dijabetičar, astmatičar, alergičar, reumatičar... Znamo i da se genetika nije mogla promijeniti kroz samo stotinjak godina. Znamo i da nije sve posvuda baš tako zagađeno. Zagađenost bi bila krivi trag, naši su preci često živjeli i bez grijanja, s ložištem bez dimnjaka u boravku, bez tekuće vode i sapuna pa nije samo nekolicina najjačih preživjela. Tako su, naprotiv, živjeli otkako se pamti.
U našu jednadžbu još moramo uvrstiti i to da rezultat našeg zaokreta u načinu života neće biti u potpunosti vidljiv u našem životu ili životu naše djece, nego čak u nekom trećem ili četvrtom naraštaju. Ono što danas sijemo uroditi će tek kroz mnoga desetljeća.

Zato kako smo prekinuli s tradicijom prije nas i krenuli sa životom modernim životom kako ga piše Cedevita (zgodna metafora za umjetan život, umjetnu hranu, umjetno puko održavanje životnih funkcija i umjetan osmijeh), sada mi moramo započeti novu tradiciju koja će nastojati oponašati ono prije, kako bismo stvorili povoljne uvjete da se budući naraštaji uopće rode, a onda i da uživaju u punini i sve boljem zdravlju iz naraštaja u naraštaj. A da bismo svi zajedno mogli prepoznati znakove (da, postoje znakovi!) idemo li u smjeru degeneracije ili regeneracije i u kojoj smo fazi i što možemo očekivati, uz ostalo, pomoći će ova knjiga.

To je ono što je pošteno u ovoj priči; oni koji ne drže do sebe jer im sada dobro ide, držat će kad na svojoj djeci vide posljedice. Oni koji drže, vidjet će na djeci učinak regeneracije ali hoće li ta djeca znati cijeniti ono što su im namrli roditelji?

Za to treba puno edukacije, puno spremnosti na sintezu i slaganje elemenata u cjelinu, u savršen mozaik. To je avantura, projekt, stvaranja nove tradicije, njegujući načela koja su primjenjivali naši preci.

U tom smislu preporučam ovu knjigu kao početak te avanture. Ovdje je možete i nabaviti.

Živjeli!